My Bloody Valentine su izdali svoj kultni Loveless otprilike zadnji put kad se tvoja majka jebala sa srbinom – dakle, deves’prve. Osim što te izdavanje samog albuma podsjeti na to koliko si star, usput se sjetiš i tragedije zvane Vukovar. Dok su se naši očevi borili, Kevin Shields je rondao po gitari s gudalom napravljenim od hrvatskih testisa. Tek smo počeli, a to nikako nisu činjenice koje predstavljaju album u dobrom svjetlu.

Nakon nekoliko dana i nakon što su se strasti smirile, s ponosom mogu reći kako je mbv jedan od onih albuma: stoji uz bok Untrue od Buriala i bilo kojeg albuma Animal Collectivea. Dakle, u kategoriji “precijenjeni kurac koji ne berem kurca”.

Svedimo dvadeset i dvije godine čekanja u svega par rečenica. Prvih pet pjesama mi je zanimljivo – ako pritom imam zabijenu injekciju kokaina u venu i Scarlett Johansson mi puši kurac. Šesta pjesma, New You, je dobra. Zadnja trećina albuma počinje s In another way, te je vidno da mbv ovdje ubrzava. Stvar je zanimljiva i isprva naoko shizofrena kombinacija shoegezaste estetike s DRAMBA-BUBNJEVIMA i metaloidnim gitarijadama ubrzo poprima obrise nečeg smislenog. Nothing is zvuči kao bijesno krvavo masturbiranje, a vi sami procijenite je li to dobro ili ne.

Zadnja pjesma, wonder 2, zaslužuje posebni paragraf. Kad me neki bend podsjeti na Animal Collective, a to nisu oni, onda je stvarno riječ o uspjehu. Osim što bih radije išao na uzastopne kolonoskopije, nego slušao ovu pjesmu. No, valja gledati sve s pozitivne strane. Ako će mi cimeri ikad dić živce bilo čime ikad, ovo je defitivino NAJBOLJA PJESMA IKAD za uništavanje njihovih bubnjića, moždane ovojnice i SRCA.

Ostavljam vas s jedine dvije pjesme koje valjaju (i jednom najgorom), pa slušajte. Kao da već niste, lol.

rec_mbv

Advertisements