Istoimeni prvijenac Britanskog benda 2:54 dobar je album. Sa svojim težim i hipnotizirajućim (ali melodičnim) gitarama kombiniranim s često sanjivim vokalima, na pola je puta izmežu shoegazea i indie rocka. Upravo zbog hipnotizirajućeg ritma kojeg pružaju bas i bubanj spojeni sa shoegazeastim vokalima, čini mi se kako je ovo album koji vam se ili odmah uvuče pod kožu ili ostavi iznenađenima jer “kako nekom ovo dosadno smeće može bit dobro?”. Od uvodne Revolving pa do završne Creeping, album je zaokružena cijelina koja, baš kao i u pojedinim pjesmama, iznenadi nekim novim momentom taman kad pomislite da postaje malo monotono. I to iznenađenje nije neugodno, poput guranja prsta u vaš anus od strane djevojke vam mile, koja misli da vam je seks postao monoton. Pa vas tako nakon monotonijeg dijela albuma (Circuitry, Watcher) čeka predivno iznenađenje u obliku Ride i Creeping, od kojih je prvospomenuta definitivno jedan od vrhunaca albuma, pogotovo ako volite mračne pjesme, distorzije i hipnotičko ponavljanje koje kombinirano daje uznemirujuće zlu atmosferu koja je – predivna. Iako album zvuči kao da je vremenskim strojem ukraden iz ranog dijela 90ih, i dalje zvuči moderno i suvremeno, za razliku od ove recenzije. Preporučam.

Ocjena albuma 2:54

Poslušajmo:

Advertisements